
Verovatno najpoznatija pripovetka (negde ćete naći i da se radi o noveli) Franca Kafke, "Preobražaj", svoju popularnost u akademskim krugovima duguje pre svega činjenici da ju je nemoguće do kraja interpretirati, mada je možemo tumačiti u nedogled, nalazeći bezbroj novih značenja, učitavajući i preterujući u učitavanjima informacija koje imamo o Kafkinoj biografiji, koje se tiču njegovog privatnog života. "Preobražaj" su izdvojili oni proučavaoci koji neguju frojdovski ili postfrojdovski pristup književnosti koji se zasniva na psihoanalizi. Takva tumačenja su i danas tako učestala da je gotovo nemoguće pronaći tekst o ovoj Kafkinoj pripovetki kroz koji se ne provlači ideja da Kafka tu govori o svom detinjstvu, odnosu sa ocem i sl. Ide se još dalje u psihoanalizi - otkriva se tako da je jedna od tema ove pripovetke i incest.
Ovi tumači previđaju jedno - nemoguće je identifikovati se sa Kafkinim junacima, sigurno se ni sam Kafka nije identifikovao ni sa jednim od njih, iako je ostavljao tragove koji bi mogli da nas navedu na suprotan zaključak, kao što je, na primer, igra sa imenima (mnogi Kafkini junaci nose imena kojima se aludira na njegovo lično ili ime neke osobe iz njegovog života, kao što je Felicija Brauer čije ime je osnova za Fraulajn Birstner iz "Procesa"). Naravno, postoji sličnost između društvene pozicije koju ima Jozef K. na početku "Procesa" i Kafkinog mesta u društvu - obojica su ugledni činovnici. Ako govorimo o "Preobražaju" - možda roditelji Gregora Samse zaista liče na Kafkine roditelje, ali u tome nema ničeg neobičnog. Jednostavno, Kafka svojim pisanjem slika svet koji koji vidi i koji dobro poznaje. Od sopstvenog života i iskustava se ne može pobeći.
Pokušaj poistovećivanja bilo kog Kafkinog junaka sa samim Kafkom nužno vodi do pogrešnog čitanja. Sa druge strane, Kafka je postao poznat upravo zahvaljujući pogrešnom čitanju, kao što ima običaj da istakne profesor dr Dragan Stojanović, čija sam predavanja (doduše, ne o Kafki) slušala na studijama svetske književnosti. Kafku su mnogi videli kao anticipatora totalitarnih režima. Čitali su ga u svetlu toga što je bio Jevrejin, ističući da su neke važne osobe u životu Franca Kafke završile u koncentracionim logorima, među prvim žrtvama holokausta. Previđali su pri tom da je Kafka umro pre nego što se bilo šta od toga dogodilo, pa je jasno da to nije moglo da ima uticaja na njegovo pisanje. Kafku možemo da proglasimo prorokom, ali to više nema nikakve veze sa legitimnim proučavanjem književnosti.
Kafkina pripovetka "Preobražaj" počinje potpudno apsurdnom situacijom - trgovački putnik, Gregor Samsa, probudivši se, shvata da se pretvorio u ogromnu bubu. Oseća se čudno, nelagodno mu je jer ne vlada u potpunosti svojim pokretima. Osim toga, jedino što ga muči je činjenica da nije otišao na posao i da će mu na tome biti zamereno. Ovo ističe i Alber Kami kada govori o nedostatku čuđenja kod Kafke.
Pošto sam u kontekstu pripuvetke "Preobražaj" već pomenula i apsurd i Kamija, dužna sam vam objašnjenje. Termin apsurd sam upotrebila u osnovnom, leksikografskom značenju, nisam ciljala na Kamijevu filozofsku kategoriju apsurda - to bi bilo potpuno pogrešno. Ovde nema ni traga od lucidne svesti koja predstavlja osnovu apsurdnog mišljenja. Kada Kami u "Mitu o Sizifu" govori o delima Franca Kafke, zaključuje da ona nisu apsurdna. U njima nalazi nadu, a nada stoji u suprotnosti prema rezignaciji apsurdnog čoveka. Nadu vidimo u pomirljivosti sa kojom Gregor Samsa gleda na svoj preobražaj. Kafkin junak (ne samo Samsa, ovo važi za Kafkine junake uopšte) ne sumnja u smislenost onoga što mu se dogodilo, ne vidi apsurdnost situacije u kojoj se našao. Ne, to se njega ne tiče; svet funkcioniše besprekorno i za svaku čudnovatost se može naći valjan uzrok.
Imamo sledeću situaciju:
- čovek se pretvorio u bubu - nije u pitanju psihološki poremećaj ili san, premda metamorfoza ima veze i sa snom (dogodila se u snu, Samsa pokazuje težnju ka snu) i sa nesvesnim (mnogi proučavaoci govore o begu iz racionalnog u animalno), donekle se krećemo po terenu fantastike.
- Niko se tome preterano ne čudi. Jeste, roditelji Gregora Samse se zaprepašćeni, ali se uistinu ponašaju kao da je Gregor oboleo od neke egzotične bolesti. Gregorov poremećaj je prihvaćen kao nešto teško, retko, čudno, nešto što donosi nesreću i sramotu, ali ipak prirodno. Kafkini junaci ne pate od metafizičke uznemirenosti.
Ako ćemo pravo, Gregorov život se nije drastično promenio, bar ne na gore. Na sledećim stranama saznajemo da se ovaj mladić preko svake mere žrtvovao za svoju porodicu, naivno verujući da se ona nalazi na rubu finansijske propasti i da su mu roditelji bolesni i nesposobni da zarađuju. Dobar i požrtvovan sin je ustajao pre zore, provodio naporne dane na putu, bez ikakvog oduška, da bi njegova porodica mogla da živi u velikom stanu sa poslugom. Nakon Gregorovog preobražaja se ispostavilo da nije bilo potrebe za tim, da otac ima ušteđevinu, da su svi sposobni da rade, da im ne treba posluga i da im je stan prevelik, te da treba da nađu manji čim se otarase Gregora koji je, kao neupotrebljiv, postao suvišan. Olakšanje dolazi na kraju, Gregor je, od posledica gladi i rane koju mu je zadao otac pogodivši ga jabukom, "crk'o", kako reče bedinerka koja ga je, da bi utvrdila smrt, odgurnula metlom, a za porodicu dolaze bolji dani, pravi happy end!
Skloni smo da Kafkina dela čitamo u kontekstu saznanja koja imamo o njegovom životu, dodatno pritisnuti oblakom metafizičkog nemira (Kafkini junaci, kao što sam već rekla, ne osećaju taj nemir, ali mi ga osećamo, Kafka ga je preneo na nas "između redova"). Ipak ne bi trebalo da prenebregnemo da "Preobražaj" sadrži i znatnu dozu humora, makar on bio sadržan u gorkom podsmehu. Kada je Franc Kafka tek napisanu pripovetku čitao naglas u društvu svojih prijatelja - svi su se smejali, uključujući i njega samog! Čitaoce može da pogodi sudbina bezazlenog mladića, ali ipak nešto drugo preovlađuje. Komika i beda, rekao bi Manov Tonio Kreger.
Valentina Đorđević
Skloni smo da Kafkina dela čitamo u kontekstu saznanja koja imamo o njegovom životu, dodatno pritisnuti oblakom metafizičkog nemira (Kafkini junaci, kao što sam već rekla, ne osećaju taj nemir, ali mi ga osećamo, Kafka ga je preneo na nas "između redova"). Ipak ne bi trebalo da prenebregnemo da "Preobražaj" sadrži i znatnu dozu humora, makar on bio sadržan u gorkom podsmehu. Kada je Franc Kafka tek napisanu pripovetku čitao naglas u društvu svojih prijatelja - svi su se smejali, uključujući i njega samog! Čitaoce može da pogodi sudbina bezazlenog mladića, ali ipak nešto drugo preovlađuje. Komika i beda, rekao bi Manov Tonio Kreger.
Valentina Đorđević
Baš lepo :) Čekamo Proces, mada je proces pisati o Procesu :)
ОдговориИзбриши:) mislim da neću odmah pisati o Procesu, ali hoću ove godine...
ОдговориИзбришиDivno je ponovo se malo vratiti neobičnom klasiku Kafki.
ОдговориИзбришиNe znam da li mogu da se složim da Kafka ne piše o sebi. Postoji li uopšte takav pisac ili umetnik? A Kafka je, reklo bi se, poslednji koji bi poželeo da piše o bilo čemu drugom osim o sebi i svom odnosu prema životu i svetu.
Ne bih se sasvim složila ni sa sledećim zapažanjima:
"Kafkin junak (ne samo Samsa, ovo važi za Kafkine junake uopšte) ne sumnja u smislenost onoga što mu se dogodilo, ne vidi apsurdnost situacije u kojoj se našao. Ne, to se njega ne tiče; svet funkcioniše besprekorno i za svaku čudnovatost se može naći valjan uzrok."
Mislim da je dar deteta ne čuditi se ničem posebno. Za njega je čitav svet jedno veliko čudo koje treba što pre i što bolje upoznati. Čim odraste, čoveku više ne polazi za rukom da svet posmatra bez moralnih i drugih sudova, procenjivanja ispravnosti, smislenosti, sa neometenom radoznalošću i divljenjem i bez razvrstavanja po veštačkim, nelogičnim, ponekad čak ludim kategorijama koje je civilizacija tokom proteklih milenijuma samo dodavala, a vrlo retko preispitivala.
Čini mi se da ovaj detinje iskren i neposredan način posmatranja sveta kojim Kafka oprema skoro sve svoje junake naglašava kontrast anesteziranog dečjeg bića u nama, one hrabre i jednostavne ličnosti kakva smo nekad bili, pa zaboravili, prema spoljnom svetu koji od nas traži konvenciju, a ne ono što mi zaista jesmo. Ni jedan Kafkin junak po mom mišljenju ne misli da svet funkcioniše besprekorno. Naprotiv, oni poput dece potpuno prihvataju sebe, ali su u sukobi sa svetom, žrtve su upravo lošeg funkcionisanja sveta i toga su potpuno svesni. Ali je njihova pobuna različita od svega što se u ostatku književnosti može naći. To prividno mirenje junaka sa sudbinom je kao strela kojom Kafka nišani čitaočevo srce. I, gle čuda, pogadja bez greške, pravo u centar. Verujem da je pisac tačno znao šta kojim sredstvom hoće da postigne i da je postizao upravo ono što mu je bila namera, mada nije bio zadovoljan svojim delima.
Psihoanaliza je od velike pomoći istoričarima i teoretičarima književnosti. Ne bismo je smeli odbaciti, pogotovu kod Kafke, koji je književno stasao u vreme kad je Evropom strujala opšta duhovna revolucija izazvana Frojdovim genijalnim otkrićima. Naravno, slažem se da ne treba preterati i zastraniti u psihoanalitičkom "ljuštenju luka" do poslednjeg sloja, jer tim metodom bismo na kraju mogli ostati bez veličanstvenog književnog ručka iz Kafkine kuhinje.
S.
Sviđa mi se zapažanje da "Preobražaj" treba čitati sa svešću o izvesnoj dozi humora. Mnogi autori koji su se bavili Kafkom (mada ovo važi i za mnoge druge pisce) kao da su oklevali da sugerišu ovakav pristup, što je po mom mišljenju zaista propust. Valjda su se plašili da bi mu (im) na taj način skinuli sa glave krunu metafizičke ozbiljnosti... a uopšte nije tako. Naprotiv.
ОдговориИзбришиDa li možda imaš slučajno neki link za download ove pripovetke u elektronskom formatu?
ОдговориИзбришиNe, ali pretpostavljam da možeš da nađeš Kafkine pripovetke u svakoj biblioteci.
ОдговориИзбриши"Preobrazaj" na engleskom:
ОдговориИзбришиhttps://records.viu.ca/~johnstoi/stories/kafka-e.htm
...na nemackom:
ОдговориИзбришиhttp://books.google.com/books?id=KalVYw1mgtMC&dq=kafka+verwandlung+full+text+filetype:pdf&printsec=frontcover&source=bn&hl=en&ei=Rr7jS_PrE4KQmwOJsL0m&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=4&ved=0CFwQ6AEwAw#v=onepage&q&f=false
Hvala na odgovorima!
ОдговориИзбришиP.S. Zanimljivo je da kada sam tražio ovu pripovetku na domaćim sajtovima sam nailazio isključivo na njene interpretacije, milion njih, prilagođenih, naravno, lektiri za srednju školu. Ne mogu da verujem da ih nije mrzelo da pišu interpretacija, a baš niko nije okačio tekst da se pričita.
To što se neka Kafkina djela ne mogu uopšte (ili mogu samo djelimično) interpretirati pokazuje samo koliko je on genijalan pisac.
ОдговориИзбришиvalentina svaka čast za ovako fin osvrt na ovu prelijepu Kafkinu pripovijetku.
Kada sam to prije 40-ak godina čitao G.S. se nije pretvorio ni u bubu niti u ogromnog kukca nego u žohara (u Sarajevu se kaže buba-švaba). Takav prevod je potkrepljen i opisom detalja namećući asocijaciju da se možda radi o preobražaju karaktera a ne fizičkog izgleda:
ОдговориИзбришиG.S. možda prethodnog dana nije uradio što je trebalo ili je počinio zlodjelo zbog kojeg ga grize savjest te "vidi" sebe kao biće koje je zaslužilo da bude zgniječeno npr jabukom. Tada sam se pitao ne bi li bolji prevod bio gnjida ili uš koje u našem jeziku imaju još pogrdnije značenje u karakternom smislu. Žalim što mi nije dostupan original na njemačkom jeziku.
July 24, 2011